Prove That!



Da li je uopšte potrebno da pomenem da moj dan počinje nezaobilaznim džez notama?
Heh, nije... znam da nije.
Ali bih možda mogla da objasnim zašto je nezaobilazan deo jutarnjeg, a priznajem ponekad i dnevnog rituala. Ne bi bilo na odmet da ispričam kako je sve počelo.
I ne, nema nikakve veze sa tamo nekim dečakom koga sam upoznala one večeri kada sam sa drugaricom skoknula do "Truba" kluba, u kome je te večeri glavni događaj bio "live jazz jam". Iako, priznajem, simpatično zvuči i takva verzija. Ali onda ne bih pričala o mojim sitnicama koje čine jedan dan.

Postojanju jednog ovakvog žanra, koji vrlo lako postane muzika koja leči dušu, treba zahvaliti Afro-amerikancima koji su započeli jednu kompletno novu vrstu muzike i to u baš u klubu. Postoji razlog zašto sam napomenula da bi moja zanesenost džez muzikom bila interesantna da je počela u nekom kafeu ili nečemu sličnom.
Dakle, klub "Storivil" koji je bio smešten u najneuglednijem delu grada Nju Orleansa stvorio je nešto što je danas jako daleko od marginalnog, a atributi poput neuglednog ne bi smeli na pamet pasti. Taj klub stvorio je muzčki žanr koji se danas jako ceni a slabo razume.
Ja pretpostavljam da ga koliko-toliko razumem jer ponekad ne mogu da se koncentrišem, ne mogu da mislim, dok ne opustim telo i dušu.
Da li postoji dovoljno dobra reč kojom bih mogla da opišem kako zvuci saksofona deluju na mene?
Hmmmm... Da razmislim.... Pa, ne znam.
To je ona neka toplina koja prožima ceo organizam od glave do pete, svaki delić tela ispuni. Kompletna ritam sekcija, sa bubnjem, klavirom i bas gitarom je prava ekstaza koja se može doživeti.
I onda kada neko muziku oseća tako, ja slobodno i subjektivno smem da tvrdim da je odlično razume i doživljava tačno onako kako treba.

Ipak, svega ovoga ne bi bilo da nisam i sama zavirila u takav jedan svet.
Kao onda kada je Alisa prošla kroz zečju rupu i otkrila celo novo, pomalo uvrnuto, carstvo tako sam i ja otvorila vrata i zakoračila u potpuno novo prostranstvo za mene. Tamo sam sretala i upoznala ljude neizmerno pozitivnog duha, koji su isto tako sa puno pažnje i ljubavi pojasnili neke osnovne pojmove koje bi valjalo savladati da bi se nešto poput džez muzike moglo razumeti. Onda kada se sve razume vrlo se lako i  sluša.
Moja avantura se završila baš onako kako sam zamišljala, imala sam mnogo volje i želela sam da traje još. E, to je onaj razlog zbog koga se ja nikako ne mogu ostaviti tih opuštajuće senzualnih tonova.
Opet, morala bih da se izjasnim o nečem još.
Moje putovanje je počelo od samog početka, od onog najklasičnijeg džeza iz ranih 1920-ih godina, kada su ga zvali "crnački" džez, a završilo se u ovim današnjim varijacijama na džez muziku. Kako sam ja dete današnjice, i kako sam tokom svog istraživanja bila okružena novim tendencijama džeza, više sam ostala privržena tim uglađenim i milozvučnim notama i tonovima.

Drugi kažu da muzika leči, a ja kažem da ima istine u tome. Iako, moram da naglasim, smatram da nije apsolutno svaka vrsta lek, to je opet stvar subjektovnog doživljaja iste.
Za kompletan ugođaj, za apsolutnu nirvanu, uz toplu melodiju mora bi ići i šoljica nekog sličnog napitka. Čulo sluha je zadovoljeno, kao i čulo ukusa. Ostaje nimalo  manje važno, čulo mirisa. Postoje lepe mirišljave sveće koje, sem vizuelnog ugođaja, prvenstveno imaju tu funkciju dodvoravanja mirisima.

Ali .... Ako zastanem i osvrnem se na ovo prethodno napisano, i ako se vratim na sam početak kod onog dečaka... Celoj mojoj slici sa savršenim kutkom za opuštanje nedostaje jedan slatki topli zagljaj i dečak koji bi me čuvao i mazio. 
Negde sam jednom pročitala da ako se traga za čovekom koji bi zaista slušao, treba da razmotriti obučenog muzičara. Jer, kažu, istraživanja muzičko uho ima istančan sluh, a sa tim dolazi i istančan ukus za još ponešto. Pa kao hedonista u muzici, tako bi mogao biti i hedonista u još jednom segmentu. 
Dakle, oni pravi muzički dečaci mogu biti zaista osetljivi ljubavnici. 

Čekaj! A da ja ipak pogasim sveće, nabacim neki leženi a opet elegantan stil i uzmem kartu u jednom pravcu ka klubu "Blue note" ili nečemu sličnom?


Коментари

  1. slazem se u potpunosti sa tobom o muzicarima...ima istine u tome da su jako senzibilni. do te mere da se moze desiti da imaju veliki problem zbog toga.

    ОдговориИзбриши
  2. uh kako si divno opisala kako se osecas dok slusas dzez!

    ОдговориИзбриши
  3. Ne bih da komentarisem bilo sta na temu osecanja koja poseduju muzicari, muzika je ono što je zapravo važna esencija.

    Zahvaljujem se od srca na lepim rečima podrške, znače mi mnogo!

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

Priča o mesecu

Priča o anđelima

Bitchy love