Check out my blog
Dok na "AIMP3" plejeru piči muzika, ja sedim uz računar, sa šoljom čaja na stolu, i razmišljam. Ima li smisla biti nepoverljiv prema svemu, posebno nakon silnih razočarenja koja su se događala? Možda je to samo mehanička reakcija naučena stalnim ponavljanjem. Vreme mi je za opuštanje. Trebalo bi da sednem, duboko udahnem i zauzmem drugačiji stav. Ipak, i pored svoje dobre volje (koju sam pokazala) postoje situacije kojima ne mogu da se prepustim. Na primer, ovo nova doba virtuelne komunikacije i upoznavanja. Svi su ga oberučke prihvatili. Jesu zaista! Otkako su se pojavile društvene mreže poput Fejsbuka i Tvitera, a sa njima i sajtovi za upoznavanje čije bi nabrajanje trajalo u nedogled, više niko ne obraća pažnju na svoju okolinu. Često imam utisak da su prestali da gledaju kuda idu dok prelaze ulicu jer im GPS pokazuje kuda mogu proći za kraće vreme i slično. A ja, nisam ni ja od kamena što se kaže. Čak sam i ja postala deo tog urbano-teh