Sedi pored prozora i posmatra ulicu u 2:03 posle ponoći. Mračna je i pusta, prazna i tiha baš kao njen duh. Ipak, iznad njih, iznad ulice i nje, videlo se nebo. Mogla je da broji zvezde, a video se i mesec. Iako je mesec bio nekako sakriven iza vela oblaka, kao da su oblaci bili samo tu oko njega. I to ne oni gusti oblaci, nego neki providni i retki oblaci pa je mesec imao neku čudnu zagasitu boju. Pa ako je ulica prazna i pusta kako se i sama osećala, nije li to nebo bilo izlaz iz samoće? Gospode, nije li mesec onaj zbog koga se oseća ovako glupo? Ludost je da zbog ulice i meseca po svu noć vileni i ne spava, ali je želela da gledajući kroz prozor nađe izlaz. Niz grlo, skroz do pluća ispunjavao je ljuti ukus nikotina. Nije joj prijao uopšte, namrštila se i progutala dim do kraja kada bi osetila da joj opori ukus ispunjava svaki deo plućnih krila. Zatim bi joj zasuzile oči, zbog neprijatnog osećaja u seb,i ali bi stoički izdržala i tako svaki put. "On" je bio pomalo poput m
Ja već na početku vidim kraj. Ne svoj kraj... Pa nisam baš toliko skrenula s uma da sebe ubijem. Ova će budala još da živi! E, kad bude najteže i kad ne bude bilo izlaza onda će videti koliko je jaka baš ova budala. A kako u stvari definisati reč budala, ili je bolje reći pojam budala? Je li budala onaj ko veruje u sve što čuje? Ili ne veruje, a ipak ona druga strana uspe da ubedi budalu da govori istinu? „Gledaj me u oči.“ rekao je, a ni trepnuo nije. Niti jednom. Kaže se da se u očima može prepoznati laž. A šta je zapravo najsmešniji deo ove priče? Znala je ova budala i tada da laže. Pa zašto se onda sve vreme smeškala i nije mogla u oči da ga pogleda? Verovatno zato što znaš da, kad nisi ozbiljan i kad ne možeš prestati da se smeješ, ne govoriš istinu. Pitam se da li anđeli lažu? Mada, možda je bolje da pitam da li pali anđeli to rade? To su valjda oni anđeli koji su genetski predoređeni da ne budu anđeli. Pravi anđeli. Pa onda ispadnu loši momci u celoj priči.
On da je pozove na večeru, ona da ga prvi put odbije. On da je izvede na piće i kaže joj da mu se dopada, ona da mu ne poveruje a prećuti i nasmeši se. On da je prvih nekoliko dana redovno zove, ona da mu se ipak javi iako je zvono isključeno. On da joj kaže da ima problema na poslu, ona da ga više nikada ne spomene. Mobilni telefon u rukama, na ekranu stoji slika ispod koje je uredno upisano ime i broj. Pozvati? Poslati poruku? Ili ipak ne dozvoliti dostojanstvu da posustane? Budi žensko, budi dosadna, citiraj slatkorečive fraze i pravi se da ti ne smeta njegovo negodovanje. Ma hajde, pa ne kaže se tek tako da samo uporna pobeđuje. Draga, budi tipična devojka! Ma hajde, ma ti to možeš! Hah, da! Kako da ne! Da li je zaista potrebno dozvoliti nekoj muškoj usijanoj glavi da vređa nečiju inteligenciju? Da li je stvarno neophodno da tim i takvim muškracima bude dopušteno da svoj egocentrizam podignu do te visine samo zato što su pronašli emotivno iscrpljene a želj
Коментари
Постави коментар