Dnevnik jednog plišanog medveda




Bila je lepa na neki svoj poseban način, zaista jeste bila lepa. Mislim, nije bila poput onih prelepih maminih princeza na zrnu graška čija pojava oduzima dah i pomuti muški ionako već zaluđeni um, i nije bila od onih koje su mogle da u životu biraju šta god im se prohte. A mislim da je i sama znala to, jer joj se često videla neka seta i tuga na licu.
A ja... ja nisam mogao da uradim ništa da bih joj pomogao.

Svakoga jutra sam se budio sa njom, svakoga je dana gledao, svake noći sa njom na počinak išao, ali nije bilo načina da joj kažem koliko je u stvari divna i da nema baš nikakvog razloga da toliko sumnja u sebe.
Lepa je kada ujutru iz kreveta ustane neočešljana, slatka je kada joj šiške padaju preko očiju dok ostatak kose sakuplja u punđu i bezrezevno je najopuštenija kada pije svoju prvu jutarnju kafu.

Mogla bi i ona lako da osvoji momka iz svojih snova, jer imala je one tople crne oči koje bi i santu leda mogle da otope, uz malo magije mogle su i mene da ožive.
Držala se uspravno i koračala je ponosno. Osmehivala se svakome iako to svako od nje nije zaslužuio, tako ona meni u svojim dugim monolozima ima obićaj da kaže.

Moju vrstu zovu plišanom jer smo napravljeni od pomenutog materijala, a to što smo kao igračke medvedi sipmatični ne znači da smo u osnovi slatka stvorenja koja služe svrsi samo onda kada nemate koga da zagrlite. Kao igračka koja nema motoričke funkcije bio sam uzdržan i prilično statičan, ali sam njoj i takav bio savršen slušalac.
Mislim da sam joj bio drag, da sam je podsećao na one bezbrižne dane kada je jedini cilj bio odrasti i biti veliki i važan. Sada kada su ti dani došli, lakše je setiti se prošlosti i nasmejati se svojoj tadašnjoj naivnosti i neznanju. Često bi me gledala dok joj na licu stoji onaj blagi osmeh, znao sam i video da tada razmišlja o danima kada je nije uopšte bilo briga za kasnije. Znam da sam ja često bio uzrok takvog njenog stanja i znam da sam zbog toga što sam mogao da vratim poneko sećanje bio njena omiljena igračka.
Jedina je nevolja to što joj je sada trebalo nešto više od obične igračke.

Kada bih mogao da pričam da li bih joj bilo kako pomogao?

Šta bih joj rekao?

Da li bi to što kažem moglo promeniti stanje stvari?

Toliko pitanja na koja nemam odgovor. A čak i da znam odgovore, oni ne mogu da nadomeste pojedine nedostatke. Ja sam tih nedostataka svestan jer sam ih i sam čuo onda kada bi razgovarala sama sa sobom gledajući svoj odraz u ogledalu jer je to sagovornik koji ima nekakvu povratnu reakciju, ili bar ima onu koja empatiše sa njom onda kada joj je saosećanje potrebano. Ponekad bi ogledalo zamenio list papira ili tastatura računara. I muzika... stalno je slušala muziku.

Mislim da je išekivala da čuje kucanje na vratima, jer je imala običaj da pusti da muzika tiho svira dok ona sa čašom vina u ruci prilazi vratima i netremice baci pogled na kvaku dok pleše uz spori ritam.
Naučio sam da je to romantika, ta muzika i to vino. I naučio sam da romantiku ne može da razume svako. A onda sam shvatio da njoj nedostaje neko ko je razume.
Mislim, nije to ni toliko teško bilo shvatiti i ona sama se borila sa svojom nemoći da uradi nešto za sebe, a onda se ponovo vraćala na pomirenje sa onim bezveznim frazama kako nije svakome sudbina isto naklonjena. Lično, ili kao igračka, smatrao sam da su obične gluposti koje je neki bezveznjaković izmislio samo da bi imao neko opravdanje.

I onda, šta nam ostaje?

Samosažaljenje neće pomoći, srljanje iz loše veze u još goru neobaveznu obavezu nije nikakvo rešenje... Ne razmišljati i potpuno rasterećen nastavi dalje izgleda kao sasvim trezveno razmišljanje.
Usvaja se predlog o hladnoj glavi i slobodnim mislima?
Da li ima nekoga ko je protiv? Nema? Uzdržanih isto nema?
Dakle, predlog je usvojen i stupa na snagu.

Kada me sledeći put uzela u naručje i sama će doći do istog zaključka, jer ja sam njena podsvest i ona je moja ličnost. Hoću da kažem da sve ovo što sam rekao  nisam zapravo ja. Mislim, znate...
List papira dok muzika svira, njena olovka i ...



Коментари

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

Priča o mesecu

Bitchy love

Priča o anđelima